Ptičica

 

Ljevak izdanje 

☆ Onda bih tiho ustala i tati pisala pisma koja nisam znala kamo poslati. Pitala sam se kamo odu ljudi koji umru.

Lidija je malena djevojčica koja vidi, osjeti i zna da se nešto događa s njezinom obitelji. Ali njezina obitelj šuti. Skriva. Laže.

Ništa je nije moglo pripremiti na ono što se dogodilo toga dana i na ružne traume te mirise kečapa i pizze koji će je kroz godine pratiti i vraćati u taj trenutak.

☆ Imam dojam da sam neprestano jela.

Jela sam čips da hrskanjem nadglasam ta pitanja koja nisam imala kome postaviti.

☆ Kad su svi počeli roktati kad bi me vidjeli kako proždirem vlastiti obrok.

Njezina majka smatrala je da je šutnjom štiti. Nije znala da Lidiju u školi zlostavljaju kolege, da učitelji ne reagiraju. Jer je i sama Lidija tri godine šutjela i skrivala svoje boli. Isto kao i majka. 

Sve dok sama nije shvatila da dalje ne ide. Da pomoć u obliku psihoterapije za mlade je neophodna u takvim situacijama. 

☆Mama ➡️Mi o svemu pričamo.

    Lidija➡️ Mi o svemu šutimo.

Malena knjiga, a puna boli. Puna istine i stvarnog života. Obitelj koja šutnjom misli da štiti, gdje ignoriranje tragedije stvara veće boli. Gdje majka i kćer se međusobno lažu, a Lidija je bila samo mala djevojčica koja je trebala majku. 

Nije za suditi, ali nije ni rješenje ne razgovarati. 

Knjiga koju bi trebali čitati. Ovdje je specifična obiteljska tragedija, ali u obiteljima se jako puno šuti i skriva. A to dovodi do bolesti i do dodatnih trauma, problema i teških stanja kada oči vide ono što žele, ne priznaju da im bližnji imaju problema, i da oni sami se nose sa teretom šutnje koju skriva osmjeh. 

☆ Ima snova nakon kojih je najteže probuditi se. To su oni snovi u kojima vam se vrati sve čega više nema i što se više nikad ne može vratiti.