Putovanje prema sebi

 

Melanie Pignitter

Poetika 

Eva ima 38 godina, bez posla i dečka. Njezina velika talijanska obitelj se sastaje na obiteljskom odmoru i ona mora ići, iako zna da se mora suočiti sa svim kritikama i tužnim pogledima jer je, eto, zakasnila u svemu. Kao što joj je teta rekla, a i većina nas zna čuti, jadne su naše mame koje žele unuke, a mi smo zakazale?.

Oporukom dobiva VW kombi "Bertu". Smatrajući da je opet izvisila jer su brat i sestra dobili eure, Eva se odvaži na put kroz Italiju gdje će stajati na određenim mjestima i usput posjetiti najbolju prijateljicu, koja, naravno, ima sve što Eva želi, obitelj.

☆Zato sam napravila to što uvijek radim, dakle udovoljila sam drugima

Evino putovanje je filmsko. Jako puno jede pizzu i pije Aperol, ali tko bi joj zamjerio, mada nije Italija samo to. Gdje je nestao Tiramisu, stalno mi se motalo po glavi. Manje pij, curo, daj nešto slatko. 

Rečenica "Imaš savršenog muža, koji je k tome i dobar čovjek." S njenog pogleda Heike ima sve i ona joj zavidi, ali isto tako prijateljica zavidi na Evinoj slobodi. Svatko hoće ono što ne može imati.

☆uvijek se radi o tome što drugi žele, a nikada o tebi

Na kraju svakog poglavlja imamo afirmacijsku poruku. Kroz poglavlja se dosta uočava da je priča više orijentirana na to kako se snaći i izboriti sa samim sobom, tako da naziv knjige opravdava ono što se krije unutra, naučiti reći "ne" kad treba, zauzeti se za sebe, cijeniti sebe i maknuti se od ljudi kojima si dao sve, a oni tebi pljusku kad im više ne trebaš.

➡️Dobra knjiga. Kroz simpatično putovanje i Evu možemo barem klimnuti glavom da je i nama tako, samo je pitanje hoćemo li što napraviti ili ostati na istome.